U posljednjih pedeset godina došlo je do dramatičnih promjena u svim segmentima bio-medicinskih znanosti, pogotovo u sestrinstvu. Zbog usložnjavanja zdravstvene skrbi, starenja stanovništva, porasta broja kroničnih bolesti, uvođenja novih tehnologija i skupih postupaka, povećana je važnost bolje izobrazbe svih djelatnika zdravstvene struke. Općenito je usvojen stav da je minimalna razina potrebna za obavljanje sestrinske prakse i drugih zdravstvenih usmjerenja sveučilišni stupanj prvostupnika (engl. bachelor). Naime, nekad su sestrinske vještine bile vrlo jednostavne i malobrojne, kao npr: namještanje kreveta, promjena položaja bolesnika, čišćenje bolesničkih soba i namještaja i primjena klizme. Danas se u opisu kompetencija i vještina sestara nalaze brojne, složene vještine poput kliničkog zaključivanja, primjene prakse temeljene na dokazima, interdisciplinarne suradnje i timskoga rada, promicanja zdravlja i sudjelovanja u zbrinjavanju kroničnih bolesti – poput edukacije bolesnika s dijabetesom, kroničnom opstruktivnom bolesti pluća, skrbi terminalno bolesnih, uz složene vještine poput masaže otvorenog srca tijekom kardiokirurške operacije.  

Rezultat Bolonjskoga procesa je ujednačavanje visokoga obrazovanja u Europskoj uniji, što će omogućiti povećanu mobilnost i zapošljavanje djelatnika, pa tako i medicinskih sestara. Prihvaćanje Bolonjske deklaracije za posljedicu je imalo osnivanje sveučilišnih zdravstvenih studija. Sveučilišni zdravstveni studiji omogućuju uspostavljanje sustava trajne izobrazbe, obnavljanje znanja i usvajanje najnovijih spoznaja, kao i stalno praćenje i prepoznavanje prioriteta zdravstvenih potreba u državi i europskom okruženju.

Berlinski dokument je doveo do uvođenja tzv. europskog modela, s tri osnovna obrazovna sveučilišna stupnja: preddiplomskog, diplomskog i poslijediplomskog, što je stvorilo europsku zonu visokog obrazovanja 2010 g., koja se temelji na tri obrazovna ciklusa prvostupnik-magistar-doktor znanosti (engl. bachelor-master-doctor).

Nastavni planovi studija sestrinstva su izrađeni na temelju slijedećih načela:

  • Sestrinstvo je neovisna, jasno definirana profesija.
  • Medicinske sestre nisu pomoćni djelatnici koji samo pomažu liječnicima, već dobro educirani profesionalci s jasno definiranim područjima djelovanja i odgovornostima u medicinskim timovima.
  • Obrazovanje u sestrinstvu je nastavak srednjoškolskog obrazovanja, i počinje u osamnaestoj godini, nakon osmogodišnjeg osnovnog i četverogodišnjeg srednjeg obrazovanja.
  • Edukacija za registrirane i potpuno licencirane sestre treba se odvijati na sveučilišnoj razini.
  • Edukacija u sestrinstvu traje najmanje tri godine, i sastoji se od 4.600 sati podučavanja i učenja što odgovara opterećenju od 180 ECTS-bodova.
  • Učenje je podjednako raspodijeljeno između teorijskog i praktičnog podučavanja, uz potrebno individualno učenje.
  • Nakon završnog ispita i obranjenog diplomskog rada, prema zakonu o akademskim i stručnom nazivima student stječe pravo na naslov sveučilišni prvostupnik/ca sestrinstva.